Povijest ZTK OBŽ

Značajan razvoj udruga iz područja tehničke kulture započeo je iza Drugog svjetskog rata. Već 1946. godine formirana je Komisija za tehnilu i šport čiji je zadatak bio osnivanje klubova i organizacija Narodne tehnike. Ona je trebala preuzeti brigu o daljoj koordinaciji među klubovima. Formalno samostalna organizacija Narodne tehnike na području današnje Osječko-baranjske županije osnovana je 1947. godine. Jačanje udruga i rezultati njihovog rada putem tečajeva na selu, tečajeva za popravke uređaja, proizvodnih natjecanja radnika i niza sličnih aktivnosti, imali su značajno gospodarsko i društveni značenje.

Povečanje aktivnosti i ugleda organizacije dovela je 1962. godine do formiranja Fonda za tehničku kulturu općine Osijek. Time su osigurani dobri i trajni izvori financiranja, što je omogućavalo nabavku nove opreme i uređivanje prostora. Povećanjem broja klubova problem prostora za njihov rad bio je svakodnevno pristutan do 1967. godine, kada je Općinska skupština Osijek tehničkoj kulturi omogućila kupnju zgrade sadašnjeg Doma tehnike na Križanićevom trgu.

Sljedeći značajan korak u razvoju tehničke kulture bio je 1975.godine kada je osnovana Samoupravna zajednica tehničke kulture. Ovaj SIZ bio je neobavezan, ali je bilo vrlo malo organizacija koje nisu plaćale doprinos. Poboljšanje materijalnog položaja Narodne tehnike i njenih udruga značajno se odrazilo i na rad. Klubovi su opremljeni suvremenim uređajima i nteres učenika i građana se značajno povećao. Ove aktivnosti pokrenule suslične procese i u drugim mjestima tako da je vrlo brzo usljedilo osnivanje SIZ-a tehničke kulture u Valpovu i osiguravanje prostora za Dom tehnike. Dobivanje prostora u pojedinim mjestima nije išao lako, u Đakovu je prostor za rad udruga tehničke kulture dobiven tek 1980. godine. Udruživanje klubova u tehničkoj kulturi na ovom području imaju dugu tradiciju. Klubovi su se udruživali strukovno i teritorijalno. Najveće teritorijalno ustrojstvo bila je Konferencija Narodne tehnike Zajednice općina Osijek, a obuhvačala je općine s područja Slavonije i Baranje i djelovala je do 1990. godine.

Na početku Domovinskog rata klubovi Narodne tehnike dali su značajan deprinos u opremi, stručnoj podršci i ljudskim resursima. Mnogi klubovi većim su djelom prestali s klupskim radom Jer su ostali bez značajnog dijela svoje opreme koja je korištena za potrebe Hrvatske vojske.

Tijekom rata rad u mnogim klubovima koji su bili u progonstvu nije u potpunosti prestao, ali je dobio neku novu formu. Dom tehnike u Osijeku bio je i utočište za većinu udruga tehničke kulture s područja koje su radile u progonstvu. Jedan do članova se u radu priključio postojećim klubovima, a drugi su uspjeli samostalno organizirati aktivnosti u smanjenom obimu. na svojim klupskim sastancima pravili su planove kako pomoći da se rat privede kraju i što kada se vrate u svoja mjesta. I u takvim uvjetima pojedinci iz Belog Manastira, Dalja i Erduta bili su vezani za svoje klubove tehničke kulture. to je pomoglo da usporedo sa smanjenjem raznih djelovanja značajno ožive djelatnost pojedinih klubova i udruga.

Preustrojavanje i formiranje novih udruga započelo je donošenjem Zakona o tehničkoj kulturi 1993. godine. Na sjednici Izvršnog odobora Hrvatske zajednice tehničke kulture za povjerenjika za osnivanje zajednice teničke kulture u našoj županije imenovan je Ladislav Keler. Na Savjetovanju "Razvitak djelatnosti tehničke kulture na području Osječko-baranjske županije", održanom 23. listopada 1993. godine na kojem su uz čelnike Hrvatske zajednice tehničke kulture bili prestavnici klubova iz Belog Manastira, Đakova, Osijeka i Valpova, dogovoreni su postupci i rokovi o preustroju klubova i formiranju zajednica sukladno novom Zakono o tehničkoj kulturi. Sve udruge tehničk kulture bile su dužne uskladiti svoje statute i upisati se u odgovarajuće registre. Dobrom organizacijom i značajnom pomoći u Domu tehnike u Osijeku, a posebice gospodina Davora Brunčića i Ladislava Kelera udruge su vrlo brzo i uspješno obavile ovaj zadatak. Formiran je i veći broj novih udruga tehničke kulture, a posebice onih inženjerskih.

Posebnom upornošću i zalaganjem gospodina Drage Ogrizeka uz formiranje niza inženjerskih udruga uspješno je formiran i Savez inženjera i tehničara. Svim ovim aktivnostima pridružili su se Poglavarstvo i Skupština Osječko-baranjske županije koji su usvojili kriterije o financiranju javnih potreba u tehničkoj kulturi, a što je bilo važno za dalji rad. Ujedno, Županija je u vlasništvo preuzela objekte Doma tehnike u Osijek, Doma tehnike u Valpovu i prostore Društva za podvodne aktivnosti "Mursa" te ih svojom odlukom namijenila realizaciji javnih potreba u tehničkoj kulturi, Na taj način ostvareni su prostorni i materijalni uvjeti za djelovanje udruga tehničke kulture.

Početkom 1994. godine formiran je Zajednica tehničke kulture grada Osijeka, Zajednica tehničke kulture grada Valpova, dvije udruge iz Belog Manastira i četiri iz Đakova. Time su stvoreni preduvjeti za formiranje Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije. Osnivačka Skupština zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije održana je 26.ožujka 1994. godine, a pristupnicu je potpisalo dvadeset i osam članica. Prema strukturi to su bile dvije zajednice tehničke kulture, jedan savez i dvadeset i pet udruga tehničke kulture

Za predsjednika Zajednice izabran je Davor Brunčić, a za tajnika je imenovan Ladislav Keler. Osnovni zadatak Zajednice bio je širenje djelatnosti putem formiranja novih udruga. Broj udrua do kraja godine poratao je na trideset i dvije, što je bila polovina ukupno registriranih udruga tehničke kulture u Republici Hrvatskoj koje su svoj ustroj uskladile s novim zakonskim propisima.

Preuzimanje brige o Domu tehnike u Osijeku i Domu tehnike u Valpovu u okviru sredstava za javne potrebe Županija je osigurala potrebna materijalna sredstva za deset zaposlenika i veći dio materijalnih potreba. Osam je zaposlenih bilo u Osijeku, a dvoje u Valpovu. Ovakav prostorni i ljudski potencijal omogučavali su zajednicama tehničke kulture pružanje različitih usluga udrugama.

Dom tehnike u Osijeku je sjedište Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije, Zajednice tehničke kulture grada Osijeka, Saveza Inženjera i tehničara te za još dvadeset i četiri udurge tehničke kulture. Za osamnaest udurga vode se računovodstveni poslovi. Svim članicama na raspolaganju su dvorana za stastanke, informatički kabineti s 24 satnom internetskom vezom, automobil za prijevoz opreme te fotokopirni aparati. Sve ovo je za članice besplatno, ako ga koriste za potrebe udruga i stručno usavršavanje članova.

Tijekom proteklih godina rada Zajednice broj članova Zajednice se mijenjao. Jedan dio Udruga je prestao s radom, neke su zbog njima znanih razloga napustile članstvo, a značajan dio novoosnovanih Udruga je pristupio Zajednici. Danas Zajednica tehničke kulture Osječko-baranjske županije broji 59 Udruga tehničke kulture. 

Zgrada Dom tehnike kroz povijest

Zgrada u kojoj je danas smješten Dom tehnike U Osijeku podigoše isusovci za potrebe svoje rezidencije, pokraj Kasim pašine džamije preuređene u katoličku crkvu. Izgradnja je započela 1719.godine u sklopu podizanja osječke Tvrđave, no dovršena je tek 1738. godine. Nakon usinuća isusovačkog reda 1773. godine zgradu preuzima Ugarska komora te je koristi za vojne potrebe. Radi preuzimanja i preuređenja dotašnjeg franjevačkog samostana u vojarnu, Komora 1786. godine u nju preseljava osječke franjevce koji ovdje djeluju sve do 1938. godine, kada se zgrada ponovo vraća vojnim potrebama.
Ovu zgradu 1967. godine od vojnih vlasti otkupljuje Narodna tehnika Osijek, te ju obnavlja i adaptira za potrebe organizacija tehničke kulture. Od tada se u njoj nalazi Dom tehnike kao sjedište udruga tehničke kulture. Zbog statičke dotrajalosti 1982.godine zgrada je sanirana, te je u tom prigodom uređeno i potkrovlje. Razaranje Tvrđe tijekom Domovinskog rada zahtijevala su obnovu krovišta i fasade i Doma tehnike koja je dovršena tijekom 1997. i 1998. godine sredstvima proračuna Osječko-baranjske županije i Republike Hrvatske.